„Kad se male ruke slože, sve se može“ – krilatica je čiju istinitost potvrđuje veliki broj aktivista koji se svakodnevno bore protiv nepravde i u korist zaštite onih koji se ne mogu boriti za sebe. Sara Tuševljak, djevojka je iz Istočnog Sarajeva koja je sa svojim prijateljima podigla svoj glas za zaštitu prirode, preciznije Kasindolske rijeke na kojoj je odrasla. Nije mogla a nije ni željela gledati kako iz rijeke niču male hidroelektrane koje uništavaju sve lijepo što jedna rijeka može pružiti. Tako je Sara pruživši otpor investitoru, postala ekološka heroina i aktivistica u koju se svako može ugledati.

Iza tebe i tvojih kolegica je velika borba i, slobodno se može reći, velika pobjeda? Kako je započela cijela priča?

"Aktivna borba za Kasindolsku rijeku počinje sredinom 2020. godine nakon saznanja da investitor prikuplja potrebne dozvole za izgradnju druge i treće male hidroelektrane na Kasindolskoj rijeci. Prije toga je izgrađena prva mHe „Podivič“ koja je počela sa radom 2018. godine. Iako se grupa građana borila i protiv izgradnje te mHe te je inspekcija zaustavila radove zbog nepostojanja određenih dozvola, investitor je nakon prikupljanja i prilaganja dokumentacije nastavio sa radovima te je mHe „Podivič“ izgrađena. Mi smo tokom gotovo dvije godine vlastitim očima mogli da gledamo negativne posljedice po Kasindolsku rijeku, živi svijet u njoj i njenu okolinu. Iz tog razloga smo i odlučili da se borimo protiv izgradnje druge dvije mHe na Kasindolskoj rijeci i da uradimo sve što je u našoj moći da je zaštitimo od dalje destrukcije."

Ko ti je u procesu borbe bio najveća potpora?

"Veoma sam zahvalna jer sam od prvog dana svoje borbe imala i još uvijek imam veliku podršku prvenstveno svoje porodice i najbližih prijatelja. Ono što posebno moram naglasiti jeste da je moja najveća prednost i snaga bila što sam kroz cijelu borbu koračala zajedno sa još jednom mladom djevojkom, mojom prijateljicom, saborkinjom Sunčicom Kovačević. Zajedno idemo kroz uspone i padove i nalazimo načine za zaštitu rijeke na kojoj smo odrasle i stvarale i još uvijek stvaramo najljepše uspomene. Puno podrške, inspiracije i savjeta smo crpili i dobili od svih saborkinja i saboraca, običnih ljudi kao što smo i same, i koji su ustali i odbranili rijeke u svojim lokalnim zajednicama; rijeke koje nam život znače. Svi smo okupljeni u Koaliciju za zaštitu rijeka BiH te u Regionalni savez „Odbranimo r(ij)eke Balkana“. To su organizacije koje postoje dugi niz godina i bore se za zaštitu prirodnih bogatstava Bosne i Hercegovine i mogli su nas uputiti u dalje korake naše borbe. Pomogla nam je i organizacija za borbu protiv korupcije kao što je CCI (Centri civilnih inicijativa). Oni su nam pružali podršku od samog početka naše borbe."

Teško je i zamisliti da se jedna mlada osoba odvaži usprotiviti investitorima koji imaju potporu lokalne vlasti. Što te je vodilo tokom borbe i jesi li ijednom pomislila da odustaneš?

"Nikada nisam na ljude sa suprotne strane, odnosno investitora gledala tako. U mojoj glavi je to vrlo jednostavno - oni su na pogrešnoj strani i trebaju biti zaustavljeni. Ne može se radi ekonomske dobiti jedne firme i šačice ljudi koji stoje iza nje uništiti kanjon rijeke koji je Prostornim planom Republike Srpske planiran za zaštitu. Uništava se prirodno bogatstvo, zajedničko dobro radi vlastitih interesa. Tokom borbe me vodi ljubav prema Kasindolskoj rijeci, prema mom miru u duši koji osjećam kada boravim pored nje. Vodi me pomisao da želim da se i moja djeca sutra igraju na Kasindolskoj rijeci, u njenom kanjonu u nepromjenjenom obliku dok slobodno teče, a ne da im pričam uspomene kako je ona nekada izgledala. Zato što je to istinska ljubav i povezanost, nikada nisam ni pomislila da odustanem. Cijelim svojim bićem i iz dubine duše osjećam da je ovo ispravna stvar za raditi i nikada neću odustati od borbe. Jedva čekam da je odbranimo i zaštitimo!"

Šta je bilo najteže s čim si se suočila u tom procesu?

"Najteže je bilo rasti sa zahtjevima koji su se svakodnevno pojavljivali pred nama, a mi nismo imali pojma šta je to, jer smo kao vrlo mlade ušle u ovu borbu za zaštitu rijeke. Teško je bilo organizovati i sprovesti građansku inicijativu po Zakonu kako bi bila validna znajući da to niko u našem gradu prije nas nije na taj način radio te postaviti jasne zahtjeve koje tražimo. Teško je bilo pojaviti se prvi put na televiziji, u programu u živo, pa na press konferenciji, itd. Ali nas je sve to dovelo do mjesta gdje smo sada – zaustavljena je izgradnja druge mHe 2021. godine. To se dogodilo nakon prvih dobijenih presuda na Okružnom sudu u Banjaluci. Tri godine kasnije, iako još uvijek traje pravna borba, mHe nije nastavila s radom i mi nastojimo napraviti sve što je u našoj moći da nikada ni ne nastavi." 

Nerijetko se dogodi da se aktivisti suoče sa tužbama kojima investitori žele zastrašiti i ušutkati aktiviste i javnost. I ti si se našla u situciji da investitor protiv tebe uputi ne jednu, nego više SLAPP tužbi. O kojem je broju tužbi riječ i što SLAPP tužbe podrazumijevaju? 

"Iskrena da budem, prestala sam i da brojim. Prve opomene pred tužbu su stigle i meni i Sunčici krajem 2021. godine koje su početkom 2022. prešle u tužbe za navodnu klevetu. Poslije toga sam dobila i drugu opomenu koja je prešla u tužbu, tako da se trenutno pred Osnovnim sudom u Sokocu vode postupci povodom ovih tužbi. Nakon toga, stigle su nam opomene radi organizovanja izložbe kojom smo proslavili dvije godine borbe za Kasindolsku rijeku. U tim je opomenama navedeno da ako ne prestanemo sa svim aktivnostima oni (investitor) će biti primorani da se koriste svim pravno raspoloživim sredstvima protiv nas. Nedavno smo dobili još opomena, ali zaista se ne obaziremo na iste.

SLAPP tužbe, odnosno Strateške tužbe protiv učešća javnosti su građanske tužbe podnesene protiv lica ili organizacija koji javno govore o pitanjima od javnog interesa. Njihov cilj je cenzura, zastrašivanje i gušenje javne kritike na način da ih se optereti procesom i troškom pravne odbrane dok ne odustanu od kritike ili protivljenja."

Aktivistička borba koju si vodila bila je dosta iscrpljujuća i teška. Šta je tebe u cijelom tom procesu motivisalo i kakve su reakcije ljudi oko tebe bile?

"Motiviše me ljubav prema rijeci, prema prirodi. Kad je najteže, odem u kanjon Kasindolske rijeke da se napunim pozitivnom energijom, da povratim svoju snagu i onda idem dalje. Reakcije ljudi su bile različite, i pozitivne i negativne. Negativne reakcije su uglavnom bile posljedica straha kod ljudi. Govorili su mi – 'kako ćeš ti da se boriš protiv sistema, tako si mlada, ne možeš ti to, kakva će ti biti budućnost ako se sad okreneš protiv njih?', itd. Međutim, ono što ljudi, čini mi se, i dalje ne mogu da shvate jeste da meni nije bitno ko je sa suprotne strane. Ne bojim se da ustanem i da kažem ako nešto nije kako treba i ako se ne radi po Zakonu. Puno više me je strah i ono čega se ježim je pomisao na prizor Kasindolske rijeke kako teče cijevima u potpuno devastiranom kanjonu."

Smatraš li da se svijest kod ljudi po pitanju aktivizma kod nas posljednjih godina razvila i koliko je u današnje vrijeme važan aktivizam?

"Mislim da se svijest razvija iz dana u dan, da sve više ljudi ustaje i bori se protiv nepravde. Željni smo promjena i ustajemo da svojim primjerom pokazujemo da su promjene moguće." 

Što bi poručila svojim vršnjacima ali i onim starijim koji su suočeni s nepravdom u svojoj sredini a ne znaju šta mogu učiniti? Isplati li se baviti se aktivizmom i zašto?

"Svima bih poručila da ako niste zadovoljni nečim, ako je nepravda očigledna i ne možete da svakodnevno poginjete glavu i čekate da se nešto promijeni, onda budite vi nosilac te promjene. Samo krenite i živite svoju istinu, borite se za svoje istinske vrijednosti. Uvijek se isplati boriti za svoju istinu, protiv nepravde. Ako ništa, isplati se u odrazu u ogledalu, miru u duši i sa samim sobom."

Sara Tuševljak jedna je od mnogih, vjerujemo, mladih osoba u našoj zemlji koja je spremna i odlučna ustati i jasno i glasno podignuti svoj glas protiv nepravde i nezakonja. Uz mlade ljude poput Sare i njenih kolega koji su joj stali uz bok u borbi za ljepšu i zdraviju budućnost, za nadati je se da će baš takva budućnost naše zemlje biti – ljepša i zdravija!